Psychosocial predictors of age changes in cognitive function

Zbog porasta demencija u populaciji, sve je veći istraživački interes za proučavanje izravnih učinaka različitih čimbenika na kognitivne funkcije u starosti. Cilj rada je utvrditi koji su psihosocijalni čimbenici prediktori promjena u kognitivnim funkcijama u starosti. U dva vremena mjerenja, tijekom dvije godine, ispitano je 411 starijih osoba iz 11 domova za starije i nemoćne osobe u Zagrebu, 104 (25,3%) muškarca i 307 (74,7%) žena, u dobi od 56-96 godina, (prosječno 78,5) u prvom mjerenju, ne-dementnih i pokretnih. Izmjerene su varijable: sociodemografske, socijalna podrška, socijalna participacija, samoprocjena zdravlja, funkcionalna sposobnost, kognitivne funkcije. Uvježbani intervjueri su primijenili iste mjerne instrumente u oba mjerenja, individualno, u ustanovi. Značajno povezanim psihosocijalnim varijablama s promjenama u kognitivnim funkcijama ispitanih starijih osoba koje žive u ustanovi pokazale su se: dob, obrazovanje, socijalna participacija i funkcionalna sposobnost. Viša razina aktivnosti: intelektualne, socijalne i tjelesne, dugoročno dobro djeluje na očuvanje kognitivnih funkcija u starosti. Otkrivanje čimbenika koji sprječavaju ili usporavaju kognitivno opadanje u starosti važno je kako bi se ublažile negativne posljedice na osobnoj i društvenoj razini.The increasing incidence of dementia in the population resulted in growing research interest in studying direct effects of different factors on cognitive function in old age. The aim of this study was to identify psychosocial predictors of age changes in cognitive function in elderly institutionalized people. Subjects were 411 residents of 11 retirement homes in Zagreb, Croatia, 104 (25.3%) men and 307 (74.7%) women, aged between 56 and 96 years (average age 79 years) at baseline, ambulatory and not diagnosed with dementia. Variables measured included socio-demographic, social support, social participation, self-perceived health, functional ability and cognitive function. The same questionnaire was administered at both times, individually, in the institution, by trained interviewers. Significant psychosocial predictors of age changes in cognitive function were age, education, social participation and functional ability. Higher levels of intellectual, social and physical activity have longitudinal positive effects on cognitive function in old age. The identification of factors which prevent or postpone cognitive decline in old age has implications for reducing negative consequences on personal and societal levels

MEASURES FOR THE PREVENTION OF STRESS AND ITS HARMFUL EFFECTS ON HEALTH

Stres na radnom mjestu uzrokuje niz problema i poremećaja u radnom procesu, te zdravstvenom stanju, psihološkom i socijalnom funkcioniranju radnika. Stoga je opravdano tražiti načine učinkovitog rješavanja posljedica koje uzrokuje. U ovom preglednom radu nastoji se prikazati stres na radu i upozoriti na neke njegove dimenzije, te uputiti na dio mogućih postupaka za njegovu prevenciju i sprečavanje štetnih ishoda. Također se ukazuje na potrebu primjerenijeg odnosa prema problemu stresa u radnoj okolini i promoviranje dobrobiti ranog otkrivanja uzročnika stresa, a time i učinkovitijeg preventivnog djelovanja. Organizacijske intervencije u cilju prevencije stresa pokazuju oscilacije u koristi pojedinih mjera, na primjer dobri rezultati su dobiveni kod primjene nekih organizacijskih mjera u kojima dominiraju tjelesne aktivnosti zaposlenika na radu. No, ovako uočljivi pozitivni rezultati ne dobivaju se u svim organizacijama i za sve vrste poslova. Istovremeno neke informacije ukazuju na korist sekundarnih i tercijarnih mjera prevencije. Dosadašnje spoznaje jasno ukazuju na smanjenje rizika od stresa na poslu u radnoj okolini s učinkovitim upravljanjem koje respektira moguće probleme vezane sa stresom, pronalazeći odgovarajuća organizacijska rješenja i uključujući zaposlenike u traženje rješenja. Složenost problema stresa ukazuje na jasnu potrebu uključivanja ovih sadržaja u perspektivu ukupnih mjera zaštite na radu s usmjerenjem na prevenciju, jer mnogi uzroci stresa na radnom mjestu rezultat su organizacijskih pogreški koje smo u mogućnosti prepoznati, predvidjeti i spriječiti. Poslodavci i zaposlenici dijele odgovornost za prepoznavanje ranog otkrivanja uzroka i znakova stresa, a jednako tako i za razvoj učinkovitih mehanizama prevencije i suočavanja.Occupational stress is the cause of a wide range of problems and disturbances in the work process and in the social and psychological functioning of workers. Efficient methods for removing the harmful consequences of stress are needed. The paper focuses on occupational stress accentuating some of its characteristics and suggesting certain number of methods for the prevention of stress and for the removal of its harmful effects on workers. Also in focus is the need to address the problem of stress in the workplace more adequately and to promote the positive effects of early identification of the causes of stress thus enabling more efficient methods of prevention to be put into place. Organisational interventions aimed at preventing stress showed varying levels of benefit. Good results were obtained using those organisational measures that included physical activity at work. However, readily perceived positive results were not obtained in all organisations or for all types of work. Some findings indicate that secondary and tertiary prevention measures may result in greater benefits. Results gathered to date prove beyond doubt a reduction of stress at workplaces with efficient management, where possible stress-generating problems are anticipated and resolved through mutual efforts of the management and the workers. The complexity of stress at the workplace demands that the matter be incorporated into the overall body of occupational safety measures with the aim of preventing stress. Many sources of stress at work may be ascribed to poor organisation and can be identified, anticipated and prevented. Employers and workers share the responsibility of identifying the causes and signs of stress and finding effective mechanisms for prevention and coping with stress

Psychosocial predictors of age changes in cognitive function

Zbog porasta demencija u populaciji, sve je veći istraživački interes za proučavanje izravnih učinaka različitih čimbenika na kognitivne funkcije u starosti. Cilj rada je utvrditi koji su psihosocijalni čimbenici prediktori promjena u kognitivnim funkcijama u starosti. U dva vremena mjerenja, tijekom dvije godine, ispitano je 411 starijih osoba iz 11 domova za starije i nemoćne osobe u Zagrebu, 104 (25,3%) muškarca i 307 (74,7%) žena, u dobi od 56-96 godina, (prosječno 78,5) u prvom mjerenju, ne-dementnih i pokretnih. Izmjerene su varijable: sociodemografske, socijalna podrška, socijalna participacija, samoprocjena zdravlja, funkcionalna sposobnost, kognitivne funkcije. Uvježbani intervjueri su primijenili iste mjerne instrumente u oba mjerenja, individualno, u ustanovi. Značajno povezanim psihosocijalnim varijablama s promjenama u kognitivnim funkcijama ispitanih starijih osoba koje žive u ustanovi pokazale su se: dob, obrazovanje, socijalna participacija i funkcionalna sposobnost. Viša razina aktivnosti: intelektualne, socijalne i tjelesne, dugoročno dobro djeluje na očuvanje kognitivnih funkcija u starosti. Otkrivanje čimbenika koji sprječavaju ili usporavaju kognitivno opadanje u starosti važno je kako bi se ublažile negativne posljedice na osobnoj i društvenoj razini.The increasing incidence of dementia in the population resulted in growing research interest in studying direct effects of different factors on cognitive function in old age. The aim of this study was to identify psychosocial predictors of age changes in cognitive function in elderly institutionalized people. Subjects were 411 residents of 11 retirement homes in Zagreb, Croatia, 104 (25.3%) men and 307 (74.7%) women, aged between 56 and 96 years (average age 79 years) at baseline, ambulatory and not diagnosed with dementia. Variables measured included socio-demographic, social support, social participation, self-perceived health, functional ability and cognitive function. The same questionnaire was administered at both times, individually, in the institution, by trained interviewers. Significant psychosocial predictors of age changes in cognitive function were age, education, social participation and functional ability. Higher levels of intellectual, social and physical activity have longitudinal positive effects on cognitive function in old age. The identification of factors which prevent or postpone cognitive decline in old age has implications for reducing negative consequences on personal and societal levels

Psychosocial predictors of age changes in cognitive function

Zbog porasta demencija u populaciji, sve je veći istraživački interes za proučavanje izravnih učinaka različitih čimbenika na kognitivne funkcije u starosti. Cilj rada je utvrditi koji su psihosocijalni čimbenici prediktori promjena u kognitivnim funkcijama u starosti. U dva vremena mjerenja, tijekom dvije godine, ispitano je 411 starijih osoba iz 11 domova za starije i nemoćne osobe u Zagrebu, 104 (25,3%) muškarca i 307 (74,7%) žena, u dobi od 56-96 godina, (prosječno 78,5) u prvom mjerenju, ne-dementnih i pokretnih. Izmjerene su varijable: sociodemografske, socijalna podrška, socijalna participacija, samoprocjena zdravlja, funkcionalna sposobnost, kognitivne funkcije. Uvježbani intervjueri su primijenili iste mjerne instrumente u oba mjerenja, individualno, u ustanovi. Značajno povezanim psihosocijalnim varijablama s promjenama u kognitivnim funkcijama ispitanih starijih osoba koje žive u ustanovi pokazale su se: dob, obrazovanje, socijalna participacija i funkcionalna sposobnost. Viša razina aktivnosti: intelektualne, socijalne i tjelesne, dugoročno dobro djeluje na očuvanje kognitivnih funkcija u starosti. Otkrivanje čimbenika koji sprječavaju ili usporavaju kognitivno opadanje u starosti važno je kako bi se ublažile negativne posljedice na osobnoj i društvenoj razini.The increasing incidence of dementia in the population resulted in growing research interest in studying direct effects of different factors on cognitive function in old age. The aim of this study was to identify psychosocial predictors of age changes in cognitive function in elderly institutionalized people. Subjects were 411 residents of 11 retirement homes in Zagreb, Croatia, 104 (25.3%) men and 307 (74.7%) women, aged between 56 and 96 years (average age 79 years) at baseline, ambulatory and not diagnosed with dementia. Variables measured included socio-demographic, social support, social participation, self-perceived health, functional ability and cognitive function. The same questionnaire was administered at both times, individually, in the institution, by trained interviewers. Significant psychosocial predictors of age changes in cognitive function were age, education, social participation and functional ability. Higher levels of intellectual, social and physical activity have longitudinal positive effects on cognitive function in old age. The identification of factors which prevent or postpone cognitive decline in old age has implications for reducing negative consequences on personal and societal levels

Lebensqualität für Senioren – Selbsteinschätzungen zur Gesundheit und der Bedarf nach Hilfeleistungen

Subjektivno je zdravlje ili samoprocjena zdravlja za većinu osoba prvenstvena odrednica kvalitete življenja povezane sa zdravljem. Cilj je ovoga rada bio ispitati povezanost između sociodemograf-skih obilježja, samoprocjene tjelesnoga i psihičkoga zdravlja te zadovoljstva životom starijih osoba s njihovim potrebama za uslugama skrbi i na temelju toga utvrditi mogućnost predviđanja potreba za uslugama skrbi. Ispitano je 2911 starijih osoba (978 muškaraca i 1933 žene) iz svih krajeva Hrvatske, prosječne dobi od 73 godine (60-103 godine). Podaci su prikupljeni pomoću ljestvica samoprocjene zdravlja, zadovoljstva životom, funkcionalne sposobnosti, psihosomatskih tegoba, potreba za uslugama skrbi te dostupnošću usluga skrbi. Kontrolirani su podaci o dobi, spolu, objektivnom zdravstvenom stanju i životnim uvjetima ispitanika. Starije osobe ispitane su kod kuće strukturiranim intervjuom. Rezultati su pokazali da se na temelju povezanosti skupa pokazatelja procjene vlastita tjelesnoga i psihičkoga zdravlja te zadovoljstva životom mogu predviđati potrebe za uslugama skrbi u starijoj populaciji. Uključivanjem samoprocjene zdravlja među kriterije procjene potreba starijih osoba za uslugama skrbi može se poboljšati kvaliteta starenja.For most people, subjective health, or self-perceived health, is the primary determinant of the health-related quality of life. This research examined the relationship between sociodemographic characteristics, self-perceived health, life satisfaction, functional ability, psychosomatic symptoms in older people, and their needs for community care services, and, also, the possibility to predict their needs for community care services. Methods: the subjects were 2911 older persons, 978 men and 1933 women, from all regions of Croatia. Their mean age was 73 years (range 60-103 years). Measures of self-reported health were scales of self- -perceived health, life satisfaction, functional ability, psychosomatic symptoms. The needs for and availability of community care services were measured by two scales. Subjects\u27 age, sex, objective health status and living conditions were controlled for. Data were collected in subjects\u27 homes, using a structured interview, by trained interviewers. Results confirmed the possibility to predict the older people\u27s needs for community care services based on the relationships in the set of different self-reported health indicators. Including self-perceived health among needs assessment criteria in older persons might improve the quality of life in old age.Die subjektive Gesundheit bzw. die Selbsteinschätzung zum eigenen Gesundheitszustand ist für die meisten Menschen oberster Faktor bei der Bestimmung der Lebensqualität im gesundheitlichen Bereich. Mit dieser Arbeit wollte man den gegenseitigen Bezug von soziodemografischen Merkmalen, Selbsteinschätzungen zum körperlichen und seelischen Gesundheitszustand und der Zufriedenheit mit dem Leben bei Senioren untersuchen, die Bedarf nach Hilfeleistungen vonseiten der Sozialfürsorge haben. Die Ergebnisse sollten eine Prognose hinsichtlich zukünftig benötigter Hilfeleistungen ermöglichen. Befragt wurden 2911 Senioren (978 Männer und 1933 Frauen) aus allen Landesteilen Kroatiens mit einem Durchschnittsalter von 73 Jahren (60–103 Jahre). Die Angaben wurden anhand von Fragebogen zur Selbsteinschätzung des eigenen Gesundheitszustands, zur Zufriedenheit mit dem Leben, zu funktionalen Fähigkeiten, psychosomatischen Beschwerden, benötigten Hilfeleistungen durch Einrichtungen der sozialen Fürsorge und der Verfügbarkeit solcher Hilfeleistungen gesammelt. Ebenso geprüft wurden Angaben hinsichtlich des Alters, Geschlechts, objektiven Gesundheitszustands und der Lebensverhältnisse der Untersuchungsteilnehmer, die zu Hause im Rahmen eines strukturierten Interviews befragt wurden. Die Ergebnisse zeigten, dass es aufgrund des gegenseitigen Bezugs zwischen verschiedenen Indikatoren bei der Selbsteinschätzung zum eigenen körperlichen und seelischen Gesundheitszustand einerseits und zur Zufriedenheit mit dem Leben andererseits möglich ist, bestimmte Aussagen hinsichtlich zukünftig benötigter Hilfeleistungen für Senioren zu machen. Durch die Integrierung von Selbsteinschätzungen zum Gesundheitszustand in die Gruppe von Kriterien zur Einschätzung des Bedarfs nach Hilfeleistungen bei Senioren kann die Lebensqualität im Alter gesteigert werden

Biological cardiovascular risk factors and cognitive function in the elderly

Novija interdisciplinarna istraživanja nastoje utvrditi povezanost i interakcije između kardiovaskularnih i metaboličkih bolesti, kardiovaskularnih rizičnih čimbenika i ne-patološkog kognitivnog starenja (Waldstein i Elias 2003). Cilj je ovog istraživanja provjeriti postoji li povezanost između bioloških rizičnih čimbenika za kardiovaskularne bolesti s kognitivnim funkcijama starijih osoba. Ispitano je 505 starijih osoba iz 11 domova za starije i nemoćne osobe u Zagrebu, 138 muškaraca (27,3%) i 367 žena (72,7%), u dobi od 56 do 96 godina (prosječno 79 godina), pokretni i nedementni. Prikupljeni su sociodemografski i zdravstveni podaci, izmjerena je funkcionalna sposobnost i kognitivne funkcije sudionika (Ljestvicom procjene kognitivnog statusa iz Clifton postupci za procjenu starijih osoba). Biološke varijable izmjerene su analizom uzoraka venske krvi. Uzorke krvi i podatke su prikupili laboratorijski tehničari, liječnici te uvježbani intervjueri, individualno, u ustanovi. Utvrđeni su mali, ali značajni koeficijenti korelacije između promatranih bioloških varijabli i kognitivnih funkcija. Tri izlučena faktora pokazuju da biološke varijable djelomično sudjeluju u određenju kognitivnih funkcija u starosti. Ovi rezultati mogu pomoći u sprječavanju nastanka ili usporavanju kognitivnog opadanja u starosti.Recent interdisciplinary research is focused on determining the associations and interactions among cardiovascular and metabolic diseases, cardiovascular risk factors and non-pathological cognitive ageing (Waldstein and Elias 2003). The aim of this research was to examine the relationship among biological cardiovascular risk factors and cognitive function in the elderly. Subjects were 505 residents of 11 retirement homes in Zagreb, Croatia, 138 men (27.3%) and 367 women (72.7%), aged 56 to 96 (average 78 years), mobile and not diagnosed with dementia. Measures were: sociodemographic and health status data, Activities of Daily Living Scale, Cognitive Assessment Scale of the Clifton Assessment Procedures for Elderly and biochemical analyses of vein blood samples. Data were collected individually, in the institution, by laboratory technicians, medical doctors and trained interviewers. Small but significant correlation coefficients were determined among observed biological variables and cognitive function. Three extracted factors suggest that biological variables partly determine cognitive function in old age. These results may have an impact on the prevention or delay of cognitive impairment in old age

Quality of Ageing – Some Characteristics of the Elderly Population of Istria and the Comparison with Other Regions of Croatia

Cilj rada bio je ispitati demografske osobitosti starijeg stanovništva Istre, njihovo obiteljsko i zdravstveno stanje, zadovoljstvo životom, potrebe i dostupnost različitih usluga skrbi, te usporediti s obilježjima starijeg stanovništva Zagreba, Dalmacije i Slavonije. Ispitane su 1262 starije osobe, prosječne dobi 74 godine (60-100), strukturiranim intervjuom. U Istri ima više bolje obrazovanih ljudi, najmanje starijih ljudi u braku, te imaju manje djece i živih braće i sestara nego u Dalmaciji i Slavoniji. U Istri najviše starijih ljudi živi samo. Usporedbom starijih osoba iz četiri područja utvrđeno je da ih najbolje razlikuju dostupnost usluga skrbi i socijalna podrška. Utvrđene razlike među područjima ukazuju na potrebu da se programi skrbi za starije ljude organiziraju na lokalnoj razini vodeći računa o različitostima starijih ljudi u pojedinim lokalnim zajednicama.The purpose of this paper was to analyse demographic characteristics of the elderly population of Istria, their family and health status, satisfaction with life, needs and access to different social welfare services, and to compare them with the characteristics of the elderly population of Zagreb, Dalmatia and Slavonia. The structured interview included 1262 elderly respondents, their average age being 74 (60-100). Istria is characterised by more elderly people with a higher level of education, the least number of married elderly people, who also have less children and living siblings than elderly people in Dalmatia and Slavonia. There are most elderly people who live alone in Istria. By comparing elderly persons from four regions, it has been determined that they most significantly differ in the access to social welfare services and in social support. The determined differences point to the need to organise programs of the care for the elderly on local level, taking into consideration the different characteristics of elderly persons in individual local communities

Stavovi i mišljenja studenata treće godine preddiplomskog studija sestrinstva o odlasku na rad u inozemstvo

SAŽETAK Uvod: Iako je sve više onih koji su svjesni sestrinskih migracija, ipak se stječe dojam kako još uvijek nemamo potpune informacije o dimenzijama ove pojave. Sestrinstvo u Europi je regulirana profesija za koju se provodi standardizirano visokoškolsko obrazovanje koje osigurava mogućnost mobilnosti završenih studenata u sve zemlje EU. Kako trenutno u RH oko 4000 studenata koji na visokim učilištima stječu kvalifikacije za medicinske sestre može se očekivati da već studenti u obzir uzimaju rad u inozemstvu kao opciju svoga zapošljavanja. Cilj: Osnovni cilj ovoga rada bio je procijeniti stavove i mišljenja studenata završne godine studija sestrinstva na Zdravstvenom veleučilištu Zagreb o migracijama medicinskih sestara. Metodologija:Sudionici istraživanja su bili studenti završne godine studija sestrinstva na Zdravstvenom veleučilištu, koji su ispunili online anketu za provjeru stavova i mišljenja o odlasku na rad u inozemstvo. Rezultati: Rezultati ovog istraživanja ukazuju kako oko 42% studenata po završetku studija planira ostati raditi u RH, njih 33% se planira zaposliti negdje u inozemstvu (zemlje EU), dok je njih 25% suzdržano. Najčešće spominjani razlozi odlaska iz RH su plaća, radni uvjeti i veća mogućnost napredovanja. Najčešće navođeni razlozi za ostanak u RH su poznato okruženje, troškovi stanovanja te poznavanje jezika. Zaključak: Rezultati ukazuju na ozbiljnost problema migracija u sestrinstvu, jer već za vrijeme studija jedna trećina studenata razmišlja o odlasku na rad u inozemstvo. Podaci upozoravaju na potrebu promjena cijelog niza okolnosti u zdravstvu ukoliko želimo smanjiti sestrinske migracije

Stavovi i mišljenja studenata treće godine preddiplomskog studija sestrinstva o odlasku na rad u inozemstvo

SAŽETAK Uvod: Iako je sve više onih koji su svjesni sestrinskih migracija, ipak se stječe dojam kako još uvijek nemamo potpune informacije o dimenzijama ove pojave. Sestrinstvo u Europi je regulirana profesija za koju se provodi standardizirano visokoškolsko obrazovanje koje osigurava mogućnost mobilnosti završenih studenata u sve zemlje EU. Kako trenutno u RH oko 4000 studenata koji na visokim učilištima stječu kvalifikacije za medicinske sestre može se očekivati da već studenti u obzir uzimaju rad u inozemstvu kao opciju svoga zapošljavanja. Cilj: Osnovni cilj ovoga rada bio je procijeniti stavove i mišljenja studenata završne godine studija sestrinstva na Zdravstvenom veleučilištu Zagreb o migracijama medicinskih sestara. Metodologija:Sudionici istraživanja su bili studenti završne godine studija sestrinstva na Zdravstvenom veleučilištu, koji su ispunili online anketu za provjeru stavova i mišljenja o odlasku na rad u inozemstvo. Rezultati: Rezultati ovog istraživanja ukazuju kako oko 42% studenata po završetku studija planira ostati raditi u RH, njih 33% se planira zaposliti negdje u inozemstvu (zemlje EU), dok je njih 25% suzdržano. Najčešće spominjani razlozi odlaska iz RH su plaća, radni uvjeti i veća mogućnost napredovanja. Najčešće navođeni razlozi za ostanak u RH su poznato okruženje, troškovi stanovanja te poznavanje jezika. Zaključak: Rezultati ukazuju na ozbiljnost problema migracija u sestrinstvu, jer već za vrijeme studija jedna trećina studenata razmišlja o odlasku na rad u inozemstvo. Podaci upozoravaju na potrebu promjena cijelog niza okolnosti u zdravstvu ukoliko želimo smanjiti sestrinske migracije